Velika srpska slikarka Nadežda Petrović umrla je na današnji dan
Na današnji dan 3. aprila 1915. godine u Valjevu, umrla je velika srpska slikarka Nadežda Petrović.

Likovni kritičari smatraju je začetnikom modernog srpskog slikarstva, a njene slike, od kojih su među najzapaženijim "Resnik", "Notr Dam", "Autoportret", "Bulonjska šuma", svrstavaju se među najbolja dela u srpskoj likovnoj umjetnosti.
Rođena je u Čačku 12. oktobra 1873. godine. Porodica je imala 13 dece, od kojih je devet preživelo – Nadeždin najmlađi brat bio je poznati srpski književnik Rastko Petrović.
Sa porodicom se 1884. godine preselila u Beograd. Višu žensku školu završila je 1891, a 1892. godine polaže ispit za nastavnika crtanja u srednjim školama i postaje učenica u ateljeu čorđa Krstića. Od 1898. godine je na školovanju u Minhenu u ateljeu Slovenca Antona Ažbea.
Nadežda Petrović je 1900. godine izlagala na prvoj samostalnoj izložbi u Beogradu. Godine 1901. započinje rad u ateljeu Julijusa Ekstera u Minhenu.
Sa Delfom Ivanić i Milicom Dobri osniva humanitarno društvo Kolo srpskih sestara.
Od 1904. godine angažuje se u otadžbini na Prvoj jugoslovenskoj umetničkoj izložbi, osnivanju "Lade" i Prvoj jugoslovenskoj umetničkoj koloniji /Sićevo, Pirot, 1905. godine/. Bavila se i likovnom kritikom.
Do 1912. godine izlagala je na mnogobrojnim izložbama: Izložba "Lade", Izložba jugoslovenske kolonije 1907, Izložba srpskog umetničkog udruženja 1908, Druga samostalna izložba u Ljubljani 1910, iste godine u Parizu na Jesenjem salonu i u Zagrebu u okviru grupe Medulić, naredne 1911. godine izlagala je u srpskom paviljonu na Međunarodnoj izložbi u Rimu i mnogim drugim.
Za kratak život od nepune 42 godine, Nadežda Petrović je uspela da stvori bogat slikarski opus i u isto vreme aktivno učestvuje u realizaciji ideje jugo-slovenstva. Na oba plana, koja su u njenom životu podjednako važna i međusobno se prepliću, učinila je toliko da je druga polovina 20. veka, kao veliko otkriće koje za života nije imala, podigne na pijedestal jedne od najvažnijih i najvoljenijih slikara na Balkanu.
Željna znanja i političkog angažmana, Nadežda je uspela da od sebe stvori heroja i vrhunskog slikarskog majstora koji u patrijahalnu Srbiju donosi modernu umetnost u domenu slikarstva.
Odlučna u svom stavu da se posveti slikarstvu Nadežda ne stvara svoju porodicu. Ako se i površno pređe preko njene biografije stiče se utisak da i nije bilo vremena za porodični život.
Poznata je po slikanju porteta, a posebno svoje sestre Anđe za koju kaže da je najlepša i najpametnija i da je njen lik mek, nežan, lirski, pastelnih boja koje idealizuju, svetlost raširenu do titravosti…
Rođena u porodici intelektualaca, Nadežda nije imala problema da ostvari svoju želju da bude slikarka. Otac Dimitrije bio je učitelj crtanja, ljubitelj umetnosti, poznavalac istorije, načelnik poreske uprave, a kao radikal i strastveni zagovornik ideje o ujedinjenju južnih Slovena u jednu državu. Njena majka Mileva je učiteljica, u rodu je sa Svetozarem Miletićem, a ujak je predavao crtanje u Velikoj školi. Njihov porodični prijatelj bio je poznati slikar čorđe Krstić ( 1851-1907 ).
Nadežda je zaposlena, što je za ono vreme bila retkost kada su u pitanju žena i izuzetno obrazovana u vreme kada većina žena u Srbiji nije ni pismena.
Nadeždino slikarsko umeće ne zaustavlja se na znanju stečenom diplomom za nastavnika crtanja, već daljim učenjem kod profesora Kirila Kutlika i čorđa Krstića. Potom uči u privatnoj školi Antona Ažbea i školi poznatog profesora Julijusa Ekstera u Minhenu. Kao žena, nije imala pravo da se upiše na Akademiju. Ipak, svoje slikarsko umeće dovela je na nivo vrsnog akademskog slikara. Diplomu stečenu kod profesora Ažbea verifikovala je i Akademija. U Minhenu se susreće sa mnogim sunarodnicima, jer se već tada naši studenti iz Beča sele na studije u Minhen, koji će joj postati prijatelji i sa kojima će sarađivati. Potom slede mnogobrojna putovanja na kojima viđa slike poznatih slikarskih majstora simbolizma, secesije, impresionizma, postimpresionizma. Bila je na izložbi Matisa a veruje se da je videla i slike Munka.
Privremeno i sa prekidima doselila se u Pariz (od 1910. do 1912.god. ) gde je takođe učila. U Parizu je živela u ateljeu Ivana Meštrovića. Njih dvoje uzajamno su se cenili kao umetnici.
U Prvom balkanskom ratu učestvuje kao dobrovoljna bolničarka na frontu. Sa srpskom vojskom je ponovo 1913. i 1914. godine. Umrla je u Valjevu 3. aprila 1915. godine od pjegavog tifusa, a bila je na dužnosti dobrovoljne bolničarke.
U Čačku se od 1960. godine održava slikarsko bijenale pod nazivom Memorijal Nadežde.
Izvor: Epicentar press
Podelite vest
Iz iste kategorije
Komentari (0)
Nema komentara. Budite prvi.






